Zašto ISIL uništava kulturno-civilizacijsko naslijeđe? (VAKAT.BA)

Ovih dana svjetska javnost šokirana je zastrašujućim pohodima pripadnika  organizacije ISIL. Zločinima masovnog ubijanja, klanja i spaljivanja nevinih ljudi treba dodati i skoro pa u ljudskoj povijesti neviđen kulturocid. Nemilosrdno se nasrće na povijesno-civilizacijska ostvarenja ljudske civilizacije na besprizoran i u povijesti rijetko viđen način. Barbarski pohod na historijske spomenike u Mosulu i uništavanje tamošnje knjižnice nas u Bosni neodoljivo podsjeća na bezočno spaljivanje nedavno obnovljene sarajevske Vijećnice i u njoj smještene Nacionalne biblioteke.

Destrukcija veoma važnog i vrijednog muzeja u Mosulu još jednom demaskira mračno lice onoga što se samonaziva islamskom državom i pokazuje da ti ljudi u svojim zločinima i rušilačkim pohodima ne poznaju nikakvu materijalnu ni duhovnu granicu te da je uništavanje spomenika ljudske kulture i civilizacije jedna od nezaobilaznih stavki u njihovoj agendi. Oni su po definiciji protiv kulture, protiv povijesti, protiv historijskog pamćenja koje, uprkos svim krivotvorenjima i manipulacijama ostaje svjedočiti o zbivanjima u prošlosti, kao što će isto to pamćenje sutra svjedočiti i o njihovom djelovanju danas uključujući i besprizornu anticivilizacijsku destrukciju. Jedna od najnovijih akcija ove organizacije jest i ona usmjerena na rušenje drevnog grada Nimruda, u blizini Mosula. Ovaj drevni grad za kojeg se zna kazati kako predstavlja biser asirske civilizacije sagrađen je u trinaestom stoljeću prije Hrista, na obalama rijeke Tigris, tridesetak kilometara jugoistočno od Mosula. Riječ je o jednom svjetski značajnom arheološkom nalazištu i kulturno-historijskom spomeniku koji za narod Iraka slovi za jednu važnu riznicu njihova kulturno-civilizacijskog naslijeđa.

Ovaj kulturocidni poduhvat naišao je na osudu međunaordnih organizacija uključujući i UNESCO čija je je predsjednica tim povodom izjavila kako svako namjerno uništavanje kulturnog naslijeđa predstavlja ratni zločin, te pozvala da se stane na put tome barbarstvu. No, uprkos zvaničnim rekacijama i osudama, rat ISIL-a protiv civilizacije se nastavlja svakodnevno u novoosvojenim područjima i pripadnici ove organizacije posežu za pljačkanjem i uništavanjem, neprocjenjivo vrijednoga kulturnog blaga.

Pokušamo li naći odgovor na pitanje o razlozima i povodima ovakvoga rušilačkog poduhvata, pored brojnih površnih žurnalističkih analiza, trebalo bi obratiti pažnju i na moguće psihološke pa čak i religijske činitelje koji doprinose takvome ponašanju. Naime, sjedne strane, ISIL nema zvaničnu potporu nijedne međunaordne organizacije ili vlade u svijetu niti ga domicilno stanovništvo svojom voljom smatra legalnim i legitimnim ustrojem, te shodno tome zarad samoodržanja u životu mora nastaviti s zastrašivanjem i terorom kao nečim što jest njegov modus operandi, ali i modus viviendi. S druge strane, tekfirijska ideologija u svojim temeljima računa s zanesenjaštvom fanatičnošću i ideološkim sljepilom svojih sljedbenika. Premda ne treba zanemariti ni “adrenalin” i psihoanalitičke činitelje ovako destruktivnog ponašanja prema baštini ljudske civilizacije, jedan od važnih činitelja jest i dogmatističko i bukvalno razumijevanje religije, sljedstveno kojemu rušenje statua, mauzoleja i sl. predstavlja vrhunski, Bogu drag, čin suprotstavljanja idolatriji i mnogoboštvu. U takvim interpretacijama nalaze se teorijska uporišta za rečene rušilačke pohode.

Na koncu, ne treba zanemariti ni psiho-socijalnu dimenziju ove pojave. Naime, ljudi kada se nađu u masi (rulji), makar i sami prethodno ne imali takve namjere, oponašaju masu u kojoj su se – možda i iz nekih drugih pobuda – našli i kojoj su se pridružili. Ostaje nam nadati se, a dosadašnje iskustvo ne daje puno razloga za nadanje, da isilovština svojom terorističkom mrežom neće premrežiti i druge dijelove svijeta iz kojih je i do sada pridobila nažalost nemali broj mladih ljudi koji, moguće je, prethodno nisu bili skloni ovako destruktivnim ponašanjima, ali sada iz njih progovaraju tamne niše njihovih mnogostruko uvjetovanih ličnosti.


AUTOR: Ali Adel

IZVOR: Vakat.ba, 8.4.2015.


 

%d bloggers like this: